4

Ni Moji baš (nikad) nisu (bili) zadovoljni sa Mnom.

3

Tražim se po ladicama, među skriptama i starim knjigama – pronalazim babinu dugmad, sestrine špange, moje_bratove_i_sestrine kinder_jaje figure; mene nema nigdje.

Tražio sam i našao dnevnik_disketu na kojoj sam opisao tridesetak dana u ljeto dvije tisuće i prve. Trzajem vrâta sam sjurio pogled na kućište i uvjerio se da na ovom kompu imam ulaz za diskete; otvorena usta Floppya izgledaju prijeteće ako u njih želiš ugurati komad svoje prošlosti.

The disk in drive A is not formatted

Klikam yes, klikam no – disketa ne radi. Spuštam glavu i kažiprstom i palcem hvatam se za obrvu. Pravim mali sprovod šesnaestogodišnjem dječaku nestalom u komadu crne plastike i metala. (Barem je boja prigodna.) Virtualne smrti su još tužnije od živih smrti – valjda zato što je i virtualni život tužniji.

Al možda to ni nije ta disketa. Tražim dalje bitak, al ništa. Bacam CD-ove bez naslova, sačuvam neku kazetu od Haustora, izrezane članke iz Slobodne i brzinomjer za biciklu. Na_Kraju pronalazim 1_latex_conodom. I pitam se jel bio kome namijenjen ili je to kondom iz bez_veznih dana. Pa nije kondom nikome namijenjen – zato i jest kondom; samo su probušeni kondomi nekome namijenjeni. Al ovaj je toliko star da je van funkcije pa time i sasvim spreman za funkciju. 1_latex_condom_cum_causa_finali. Upotrijebit ću ga jednom da dam nekom priliku za život, al sumnjam da ću i onda biti zadovoljan.

Zapravo mi je i drago da nikada neću bit zadovoljan sam sa sobom. (jer) mislim da je to krajnje sebe_podcjenjivanje. Al ja zapravo nisam zadovoljan ni ovim objašnjenjem; ja ne poštujem ni preziratelja u sebi – al znam si bit i drag, društvo! – posebno kad sam s vama!

(Sinoć sam se tija malo ubit, a onda sam proba malo plakat. Ništa nisam uspio. Jadniji sam od Miše Kovača, ali zašto da ne.)

2

Ne postoji velika, samo malo praznina. Frane Petrić o egzistenciji praznine.

1

Ni Moji baš nisu zadovoljni sa Mnom; (sve češće) mi kažu ''Bog te pomoga i sv. Ante'' pa gledam sad u koliko se bogohulje upuštaju da me spase. Ne samo da degradiraju Boga, nego i sv. Antu svode na magarca. Zar Bog ne bi trebao imati apsolutnu moć – pa ako ti već želi pomoći, nije Vrag da to ne može napravit bez sv. Ante. Ako su ''Pametniji čovik i magarac, nego sam čovik.''… zar je i Bog pametniji sa sv. Antom nego bez njega – ili mu je samo cool imat asistenta.

0

Znam da vam je žao što nisam pronašao dnevnik, al ja sve više mislim da je taj dječak dao život za mene. Vama evo jedan članak iz Slobodne:

Ja bih htio biti duže u zatvoru, to mi je malo – rekao je u utorak u sudnici Davor Karišik (31), zvani Dado, kojeg je Enka Moković osudila na jednu i pol godinu zatvora zbog prodaje heroina. Uz Karišika je osuđen i Mladen Klarić (40), zvani Danjo, koji je za prodaju droge i teške krađe dobio dvije godine i četiri mjeseca zatvora. Obojici optuženih Zadrana suđenje je moglo biti nastavljeno tek jučer: Klarić je boravio u bolnici jer se sav izrezao u zadarskom pritvoru, a Karišik se oporavljao nakon što se 22.veljače pokušao s trećeg kata baciti u prizemlje suda. …Zadarski su policajci iz stana Mladena Klarića zaplijenili oko sedam grama heroina, ali su zaplijenili i vrećicu brašna, oko 220 grama, iako im je Klarićeva majka tada rekla da je to njezino brašno. Analiza ovih 220 grama pokazala je da u vrećici brašna nema tragova droge – pročitala je sutkinja Moković u utorak rezultate vještačenja  iz Centra ''Ivan Večetić'' u Zagrebu. To moja mama šmrče brašno kad je u depresiji – ironično je komentirao optuženi Mladen Klarić, rekavši da je ''od oštrog brašna tipa 500 zadarska policija mislila da je čisti tajlandski heroin.''Klarićeva majka Jela u utorak je rekla da u stanu kod nje i njezina sina ''nema nikakve droge'', unatoč tome što su iz stana zaplijenjeni već zapakirani ''šutevi''. Ma nema sigurno, jer se Mladen mene boji više nego policije – rekla je uvjereno starica. Sudsko vijeće je odlučilo da i Klarić i Karišik ostaju u pritvoru. Obojica su narkomani niz godina, pa je Klarić rekao da ''i nisu nego za robiju''. Uz to ga je u sudnici iziritiralo Kariškovo svjedočenje, pa je ustvrdio da Karišiku treba dati šest mjeseci zatvora samo zato što je glup. Ti si knez Miškin, po tebi je Dostojevski napisao ''Idiota'' – rekao je Karišiku. Zastupnik optužbe Slobodan Denona nije istrpio sve ispade Mladena Klarića, pitajući sutkinju Moković sjede li u sudnici ili u cirkusu, pogotovo kad mu je Klarić ponudio da mu ''oglanca cipele za 150 kuna.''

0.0.

Ako bi Bog htio smanjiti ovaj svijet tada bi nešto zasigurno postalo prazan prostor.

Frane Petrić o egzistenciji praznine.

Ne znam jeste li shvatili, al ja sam ovaj tjedan preskočio post. Kad se svijet stišće, nemoguće je pisati, jer ruke ti u prvom redu trebaju da se uhvatiš da ne padneš, a ne da tipkaš; tada možeš samo ispustiti jauk, poput ovog. Kad se svijet stišće, zna biti i ugodno i jauci onda budu jauci ugode. U tom trenutku, znaš da je negdje oko tebe postojao prazan prostor

i riječi

tijelom postanu.

4
Moje nekonvencionalne ljubavi, uglavnom znače lošu ponudu u Splitu. One klize na granici diskursa ko skejter nad provalijom… Tako lijepo i opasno… Svi razumiju, (i svi plješću) ako sve završi dobro. Ako skejter, plešući na granici, skrene u bezdan provalije, gledajte u reklame!
3.9.
Sve je toliko… predizajnirano(!) i gdje god da pogledam, nigdje se dobro ne uklapa
krv.

3
Nije da se više ne mogu zaljubiti. (Dapače!) Čini mi se samo da više ne znam voljeti na hrvatskom. Sve su mi se velike naracije potrošile, a za moj novi stil, bojim se da publika nema receptore. Jednostavno više ne pronalazim prikladne forme - deminutivom, koje vražje životinje da više zazivam djevojku!? Amebice!? Hmm…  Na mom lošem engleskom, recimo, već me bolje ide.

2
U jednoj tinejdžerskoj vezi sam se ozbiljno zapitao, hoću li ikad više u životu bit i sa jednom drugom ženom osim sa svojom djevojkom. To pitanje je proizvelo nemir ravan onome kad prvi put razmišljaš o smrti, ili kad prvi put svršiš. Jebote!!!, pomisliš. Makar mi je u trenutku tog pitanja sve upućivalo na to da ću cijeli život ostati vjeran svojoj djevojci, shvatio sam da ipak neću. Kako? Pitate se! Poslužio sam se TV sapunicama. Pokušat ću ovdje rekonstruirati tok svojih misli: Pa jebote…ako ona Marisol (koja je oličenje dobrote! – a stvarno i je dobra, slažen se).. ako se Marisol na kraju krajeva pojebe s dva-tri lika pa valjda ću i ja… koji nisan dobar ka Marisol.
I eto, bio sam u pravu (makar se nisam jeba s likovima) - no to je samo moj slučaj. Postoje ljudi koji cijeli život ostanu vjerni jednoj osobi… Pa se danas pitam: Jesu li ti ljudi bolji od Marisol, ili im je samo život gore strukturiran od sapunice?

1
Teško je jebiga prakticirat monogamiju u dobu kada se dnevno objavljuje pet tisuća znanstvenih radova iz kemije. Teško. Za novog čovjeka se kaže da se pretvorio u stroj, da se postvario, da je bezosjećajan. A zapravo je novi čovjek preosjećajan! Obasut s toliko informacija, on ih sve prima i ni na šta se ne može usredotočiti. On je majka kome su divlje zvijeri usred šume otele djecu i pobjegle na sve četiri strane svijeta. Ako prođete jednom šumom, vidjet ćete je gdje sjedi na istom tom mjestu. Smrvila je nešto s poda suha lišća pa nabila u lulu i puši. Ni pomakla se nije. Prođete li jednom kroz tu šumu, znajte da nije ona bezosjećajna; ona se samo ne može odlučiti, gdje prvo da krene.
Za ljubav je potrebno dvoje, ali nije i dovoljno. Za ljubav je potrebna ideologija.

0
Nakon nastupa u Kvaze, izdavačke kuće se otimaju za moje ''Nedjeljne pjesme''. Al kako ja preferiram Internet kao bolju podlogu za svoju poeziju, nedjeljne pjesme će se, polako, jedna po jedna, ukazivati na ovoj livadi.

Ljubav

Ja danas nemam ništa.
mogu otići u grad
i kupit' startni  pištolj.

da nisam gladan,
ne bih znao da postojim.

prva dekada prolazi i
vi pitate se što ja
radim
danas.

svoje srebrne hlače sam objesio o vrata;
uz zvuke navijača sa obližnjeg stadiona,
ja danas vodim ljubav
u zid, uzi, duzi.

2009.

4
Nevjerojatno je s koliko mnogo strpljenja otpetljavam sluše. Vjerojatno na taj način pokušavam kompenzirati nestrpljenje na svim drugim poljima. Jadno.

3
Put me naveo da neke žalopojke iz prošlog teksta ispravim u praksi. U izlasku, koji je počeo u subotu navečer, a produžio se do ponedjeljka popodne…; preko mora i gora došli smo do mjesta na kojem piše: ''Neka svijet pričeka.'' Pa što ćemo više citirat Baudelairea da je svijet pun simbola, kad je svijet danas pun poruka (više-manje) jasna značenja. Pa dođeš u neku vukojebinu, da se odmoriš, a konobar ti podmetne podmetač pod pivo, a na podmetaču ti piše Odmori se! Pa sve se nešto vrpoljiš, a onda se raspizdiš i misliš pa koji kurac mi ti imaš govorit da se odmorin, znan ja valjda zašto san doša ode, jebo ti pas mater! I osjećaš se ko pustolov koji je prvi htio osvojiti planinu, al kad je stigao do vrha, vidio je kako na vjetru vijori neka tuđa zastava. O lijepa! O draga! O slatka! O Kurvo!

2 - Postire

S ''vukojebinom'' sam samo htio poopćiti stvari. Postire nisu vukojebina; em nisu daleko, em, jebiga, nisu vukojebina. Tamo žive Joke i Jopa i izgledaju tako čisti ko da si ih cijeli život gledao kroz staklo, a sad se staklo maklo. Jopa uopće ne izgleda ko netko ko je nekoliko dana prije slupao auto. Kad čovjek u Splitu slupa auto, nekoliko dana ga se bolje klonit.
Na bazenu, kojeg se ste mogli vidjeti u donjim tekstovima, vrijede posebna pravila; i nevjerojatno je koliko se brzo na njih privikneš; mjesto je malo, a ni turista još nema mnogo, pa se čovjeku i ne pruža baš veliki izbor gdje će usmjeriti svoj pogled… Što želim zapravo reći(?): strašno je kako brzo počneš sebi opraštati povremene erekcije.

1.5
I na povratku sam dobio priliku da ispravim još jednu prošlotjednu žalopojku. Dvaput sam odgodio trajekt za natrag, a treći put, kad sam htio ići, nije htio bus, pa sam na kraju otišao u četvrti termin. I valjda triput treba propustiti trajekt, pa na četvrtom da upoznaš Alice. Alice je mlada lijepa djevojka iz južnog Londona; studira antropologiju, ali sad su praznici pa auto-stopa do Istanbula. Sama. U ionako teškoj torbi nosi Sartreov Bitak i ništa  i još nekoliko, ne znam kojih drugih knjiga. Žurila je prema Sarajevu, ali sam je uspio nagovorit da se popnemo na sv. Duju, da joj pokažem Split.
Toliko sam se zaljubio da sam cijeli dan samo šetao po stanu i sam u sebi na engleskom smišljao što sam joj sve pametnoga mogao kazat o Sartreu; za to vrijeme, ona se vjerojatno vozila s nekim bosanskim kamiondžijom koji zubima ljušti orahe, ne guli banane i siluje auto-stoperice – kamiondžijom kojeg sam joj ja namjestio, jer sam je zadržao sat vremena u Splitu.
1
Na trajektu smo uglavnom pričali ''kako je živjeti u Londonu, a kako u Splitu''; na kraju je ona dala nešto kao zaključak: Možeš i ti doć auto-stopom do Londona – ja ću te primit u skvot. A ja se nasmijem pa šutim pa gledam u more, mislim šta ću odgovorit; mislim, ma mogu ti doć s kurcen a ne sa auto-stopom; kakvi auto-stop leba ti! ja san ti, moja Alice, stopa jedan put od Firula do Mertojaka: sta neki u golfu pa mi s njim malo u priču pa ga pita Jure da zašto se priselija iz centra grada u Srinjine! a ovaj puka, pa kad je počeja šišat kroz crveno, ja se usra… dobro da svi nismo izginili. To sam joj mislio odgovorit, ali teško je to pretočit u engleski pa sam odgovorio: Hmm... Maybe! Maybe I will. I gledam opet onda more, a more, Zlat(k)o dobrojutro, veli.

0 - Valjda zbog toga, što me Alice izmjestila iz mog skučenog okoliša, odustao sam od pisanja seminārā o postmodernizmu i u jednom dahu sažeo povijest u idućih nekoliko redaka

Protiv ironije nitko ništa ne može. U srednjem vijeku (nekad, negdje) kršćani su smijeh smatrali grijehom, jer je đavolski i bili su pravu. Ja mislim da đavo ništa drugo ni ne radi, nego sjedi u paklu i smije se. A onda Bog, prođe pokraj pakla, pogleda unutra i ništa mu nije jasno. A onda sv. Toma, izvuče neku knjigu pa Bogu citira Ničea – Pokraj sretnog zlikovca, moralist šutke prolazi. Protiv ironije nitko ništa ne može. Protiv idiotski nakešenog osmijeha Lady Gage i najjača metafizika padne ko Bosna. Možemo samo viknuti - Spalite bestidnicu!
 

Fear And Loathing / otvaranje splitskog ljeta 2010.

i pjesma:

http://www.youtube.com/watch?v=NXn4PEY-ivU

strava je kako je u refrenu skoro pa pojedeno Slamnigovo ''L'' pa stihovi zvuče potvrdno, a ne kao pitanja(!)

4
Čekanje je jedini ispravan modus čovjekova bitka. Zato su još danas ljudi, samo ljudi na putovanju. Zato na Milijunašu kažu – pa vjerojatno neko lijepo putovanje. pa ovisi koliko osvojim. pa možda na kubu. da. možda afrika. da. Onda, dođu doma i žena ih natjera da spiskaju tu lovu na novu kuhinju i repeticije za glupog sina.
Zato su Beckettovi Vladimir i Estragon, zapravo najsmisleniji likovi, a misli se da su najapsurdniji. Svako djelovanje je samo terapija i samozavaravanje, da se lakše suočimo s tim da čekamo. Sad mi je i Heidegger pao na pamet, al' ne da mi se dalje.

3
Priča oko autentičnosti svodi se na dva pitanja: jeli bolje živjeti, a ne znati da živiš, ili je bolje ne živjeti i znati da ne živiš.

2
Kad nedjeljom nema kolumne, znači da se zabavljam. A ako se nedjeljom zabavljam, onda ponedjeljak postane nedjelja.
Cijelu jednu dramu sam jučer odigrao sam sa sobom i sa Teom. Izgubio se i našao. Bijela i crvena. Britanke u haljinama. Možda su i Francuskinje, kad šetaju tako Marmontovom meko i lagano, ko da im je Marmont djed. Putevi nam se razdvoje pa one odu prema HNK, a mi prema Gospi od Zdravlja, ozdravili dabogda(!) kad nismo u stanje povuć ih za haljinu i kazat HAJ! Dok se razilazimo, dvaput s njima razmijenimo poglede! Onda stanemo i gledamo ih kako zauvijek nestaju u tamnoj utrobi tunela. Bijela i crvena. Šupak i šupak. Tu sam se izgubio.
Pronašao sam se opet, koji sat kasnije, kad smo se igrom slučajeva našli na Prokurativama u trećem redu neke modne revije. Zvjezdano nebo nada mnom i Kaltenberg u meni; i krugovi i krugovi žena i žena; glasna glazba i smijeh u pola glasa… Tu sam se pronašao.

1
Pomažem sestri napisat maturalni rad. Dat će mi 150 kn. Nisam nenaviknut na to da najbolju poeziju pronađem tamo gdje se na poeziju ne očekuje. Sve manje sam, zapravo, na štošta nenaviknut. Valjda to tako ide.

Poziva se protustranka *** radi davanja iskaza, pa ista iskazuje:
Ja sam u izvanbračnoj zajednici sa *** živjela gotovo 5 godina. Bila sam punoljetna kada sam se k njemu preselila. Tek kasnije sam saznala da je on razveden, da je sa prvom suprugom imao 3 djece, koji bi sada trebali imati 12, 10 i 8 godina, a za koju djecu on ne plaća alimentaciju. Izvanbračni suprug me je napustio mjesec dana prije no što su mi djeca oduzeta od strane CSS. Kako nisam imala nikakve prihode za život, moj brat se preselio k meni u Svirče i plaćao podstanarski stan za nas. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, moj suprug mi nije dozvoljavao da izađem iz kuće, pa sam tek nakon što je on otišao predala zahtjev za dj. doplatak. Moja djeca se nalaze u domu „Maestral“ od prvog mj. o. g., a ja živim sa mojom majkom. Živimo u trosobnom stanu na Brdima. Znam da smo u tom stanu podstanari, i čini mi se da očuh plaća najamninu. Ja nisam baš u najboljim odnosima sa mojom majkom pa ona nije znala u kakvim uvjetima ja živim. Istovremeno je moj bivši suprug stvorio situaciju da ja budem „posvađana“ sa mojom obitelji. Iako ja sada živim sa mojom majkom, mi ne pričamo baš o mojim problemima, a niti je ona pokušala ponuditi mi pomoć da riješim problem. Ja momentalno zarađujem na crno čišćenjem. Ponekad od tih novaca što zaradim znam doprinjeti zajedničkom kućanstvu kupovinom hrane. Djeca su smještena na istom odjelu u 2 različite sobe, obzirom na dob djece, s tim da je *** u više navrata boravio po bolnici. Kada ja dođem nedjeljom primjećujem njihovu ljubomoru, jer i jedan i drugi žele bit sa mnom. Za sada se ne protivim prijedlogu da mi se oduzme pravo da živim sa mldb. djecom, jer momentalno nisam u stanju o njma brinuti. Smatram da ću za neko vrijeme „stati na noge“ i moći brinuti o djeci.

0
madež s moje glave (čiji su dijelovi ostali na ulici, i smeteni s lišćem zaživjeli u nekoj toploj rupi svemira) dokaz je da sudbina, ako i ima rep, glavu bogami nema. češe me, zadnjih dana, ovo pola madeža ostalog na mojoj glavi… pa dok kružim oko njega i (ne)češem ga, da ga ne počešem, ne pada mi na pamet da me to mirela jednom gurnula (htjevši me zapravo zagrliti). pada mi na pamet samo mirela i to da sudbina nema ni glavu ni rep. ako bi već morao dati neku pozitivnu odrednicu, pa kazat što sudbina ima – rekao bih da ima madež, al joj ga pola fali, kao i meni. i češe me i češe i kružim oko njega i zube stiskam pa pogledam put neba, pa sklapam oči put zemlje… gdje god da kreneš ne valja; što god da učiniš, napraviš još veće sranje. ko da ti je rođeni brat opsovao mater, pa ako šutiš gubiš, a ako uzvratiš, još je gore.

  U gnijezdu kod Daria. / Sunce izlazi na Sućidru
nedjelja, 6, lipnja, 2010. 5:56 a.m.

pjesma: http://www.lyrics007.com/Tricky%20Lyrics/Wait%20For%20God%20Lyrics.html

4
Zadnjih se nekoliko godina sam šišam. Al u posljednje vrijeme, situacija na glavi se teže zakomplicirala, pa sam to odlučio resetirati i obrijao se mašinicom na centimetar. Strava je osjećaj, kad možeš nešto (na sebi) poništiti i krenuti ispočetka – obično je to privilegija virtualnog svijeta. Sada se osjećam bliži sebi – kao, da imam čvršći identitet, no bliži sam bratu. Da on nije svaki dan sve nabildaniji, postali bi blizanci. Neki nam i kažu – Vi ste ko blizanci. Mnogi mi kažu Brat ti je isti ti. ili - Isti si brat. Nekad im u očima vidim i iskru ruganja – i totalno se osjećaju ugodno krijući se iza savršenog alibija, zbog kojeg se ja nemam pravo ni na koji način uvrijediti. Jer, što mi oni loše time poručuju? Znam! Makar većina njih nije toga svjesna. Poručuju mi Nemaš bitka koliko ti kao osobi pripada. Kad je Bog dijelio komadiće bitka, svakom čovjeku je dao po jedan, a tebi i bratu je dao isti komadić pa sad zajedno participirate na njemu. Nemate svaki svoj, ko što nemate ni svaki svoju sobu. Tra-la-la-la-la!  Druga je stvar kad ljudima kažete da su isti kao npr. neka lijepa filmska zvijezda. Tada ljude oraspoložite, jer su jadni – i draže im je, jadnima, misliti da su oni pola oni, a pola Brad Pitt, nego da budu cijeli to što jesu.
Kolegice su mi rekle da sam sad ''Ko faker''. Prvo mi je bilo drago, a onda me ovo ''ko'' počelo smetat.

3 – 26. svibnja
Sutra čitam svoju poeziju u Kvaze. Siguran sam da će mi biti i netko od profesora u publici pa razmišljam o tome kako će u njihovim ušima zazvučat ''muškarcima je srce u kurcu, a ženama pička u srcu.'' Najviše me strah da se previše ne opijem. Još više me je strah da se premalo opijem, makar je to lakše riješiti nego ovo prvo. Razmišljam i o nekim temama o kojima bi me mogli pitat pa pokušavam smisliti neke kontroverzne odgovore, da se svi čude i da neke se, možda, barem na tu večer, zaljube.

2
Ponekad se odvezem na mjesta na kojima bi se nalazio s nekom bliskom osobom. Onda tako stojim tu i šutim da nešto osjetim, al ne osjećam ništa. A onda ubacim u rikverc, zagrlim suvozačevo sjedalo i dok vozim se tako, cijeli se pretvorim u tu osobu.

1 – 28 svibnja

Sinoć sam čitao poeziju u Kvaze. Danas imam ozljede na lijevoj nozi. Nisam se još ni sa kim čuo, al pretpostavljam da sam pao u ljetnom kinu Bačvice. Prof. Jagoda Granić mi je nakon čitanja rekla da će se od sada hvaliti da me poznaje. Eto! A majka mi, recimo, kaže, Molin te Ante nemoj mi dolazit na posa onako obučen sramotiš me prid ljudima! A majka mi radi u Bobisa!

Upoznao sam i Tanju Mravak koja mi je otela laptop na Ekran pričama prije 4-5 godina. Rekao sam joj - Mrzija san te sve ove godine. Jučer sam se našao u malom članku kulture u Slobodnoj, ali nevolja je ta da se u tom istom broju našao i sin od strinine mi kume – ali na naslovnici! i s velikom slikom! Mladi svećenici osnivaju hip-hop bend. Tako da nisam ni taj jedan dan mogao biti slavan, ni u vlastitoj kući. Danas sjedim i tužan i frustriran da nisam spolno općio za vikend na račun ovog čitanja. Sjedim i pitam se, kako su kolege hip-hop-svećenici prošli sinoć i preksinoć. Sigurno bolje od mene – ali, jebiga, naslovnica je naslovnica.

0
Jutros smo sjedili kraj Popaja. Ja, Stipe i Grade. I dođe marica i priđe nam policajac i kaže da su imali dojavu da tu neko viče, urliče. Mi nismo! Potjerali su nas pa smo krenuli uzbrdo prema Firulama. Paralelno s nama, s druge strane ceste, koračalo je par djevojaka. Grade prijeđe na njihovu stranu… I odjedanput dođe ona marica, zaustavi se kraj njih i Gradu, doslovno UHAPSI! Ovako mi Jure priča da se odvijao razgovor u stanici:

Policija: Jesi već prijavljivan?
Grade: Mislite za vrijeđanje i omalovažavanje službenih osoba?
Policaja: (?) E.
Grade: Jesan. Ali NI TADA ja nisan bija kriv. Bija neki pandur debil.
Policija: Šta ćemo sad s tebon?
Grade: A zadržavanje u pritvoru dvanaest sati i prijava, ili odma prijava pa da me pustite.

Bilo bi baš romantično da Grade završi na 30 dana u zatvoru pa da mu idemo u posjet i nosimo tortu i u torti turpiju.
Izgleda da ništa od toga. Idemo posjetit Jopu.

4 fotografije na putu od vani do doma - kronološkim redom: čovjek koji je prdnuo u marici sa 6 policajaca; čovjek koji je bog; ptica koja više nije ptica; torta koja više nije.